Exodus 12

1I reče Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji Misirskoj govoreći: 2Ovaj mjesec da vam je početak mjesecima, da vam je prvi mjesec u godini.

3Kažite svemu zboru Izrailjevu i recite: desetoga dana ovoga mjeseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom; 4Ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi susjeda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare.

5A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite. 6I čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveče. 7I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će ga jesti. 8I neka jedu meso iste noći, na vatri pečeno, s hljebom prijesnijem i sa zeljem gorkim neka jedu.

9Nemojte jesti sirovo ni u vodi kuhano, nego na vatri pečeno, s glavom i s nogama i s drobom. 10I ništa nemojte ostaviti do jutra; ako li bi što ostalo do jutra, spalite na vatri. 11A ovako jedite: opasani, obuća da vam je na nogu i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji.

12Jer ću proći po zemlji Misirskoj tu noć, i pobiću sve prvence u zemlji Misirskoj od čovjeka do živinčeta, i sudiću svijem bogovima Misirskim, ja Gospod. 13A krv ona biće vam znak na kućama, u kojima ćete biti; i kad vidim krv, proći ću vas, te neće biti među vama pomora, kad stanem ubijati po zemlji Misirskoj. 14I taj će vam dan biti za spomen, i praznovaćete ga Gospodu od koljena do koljena; praznujte ga zakonom vječnijem.

15Sedam dana jedite hljebove prijesne, i prvoga dana uklonite kvasac iz kuća svojih; jer ko bi god jeo što s kvascem od prvoga dana do sedmoga, istrijebiće se ona duša iz Izrailja. 16Prvi dan biće sveti sabor; tako i sedmi dan imaćete sveti sabor; nikakav posao da se ne radi u te dane, osim što treba za jelo svakoj duši, to ćete samo gotoviti.

17I držite dan prijesnijeh hljebova, jer u taj dan izvedoh vojske vaše iz zemlje Misirske; držite taj dan od koljena do koljena zakonom vječnijem. 18Prvoga mjeseca četrnaesti dan uveče počnite jesti prijesne hljebove pa do dvadeset prvoga dana istoga mjeseca uveče.

19Za sedam dana da se ne nađe kvasca u kućama vašim; jer ko bi god jeo što s kvascem, istrijebiće se ona duša iz zbora Izrailjeva, bio došljak ili rođen u zemlji. 20Ništa s kvascem nemojte jesti, nego jedite hljeb prijesan po svijem stanovima svojim.

21I sazva Mojsije sve starješine Izrailjske, i reče im: izberite i uzmite sebi jagnje ili jare po porodicama svojim, i zakoljite pashu. 22I uzmite kitu isopa i zamočite je u krv, koja će biti u zdjeli, i pokropite gornji prag i oba dovratka krvlju, koja će biti u zdjeli, i nijedan od vas da ne izlazi na vrata kućna do jutra.

23Jer će zaći Gospod da bije Misir, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proći će Gospod mimo ona vrata, i neće dati krvniku da uđe u kuće vaše da ubija.

24I držite ovo kao zakon tebi i sinovima tvojim dovijeka. 25I kad dođete u zemlju koju će vam dati Gospod, kao što je kazao, držite ovu službu.

26I kad vam reku sinovi vaši: kakva vam je to služba? 27Recite: ovo je žrtva za prolazak Gospodnji, kad prođe kuće sinova Izrailjevih u Misiru ubijajući Misirce, a domove naše sačuva. Tada narod savi glavu i pokloni se. 28I otidoše i učiniše sinovi Izrailjevi, kako zapovjedi Gospod preko Mojsija i Arona, tako učiniše.

29A oko ponoći pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca Faraonova koji šćaše sjedjeti na prijestolu njegovu do prvenca sužnja u tamnici, i što god bješe prvenac od stoke. 30Tada usta Faraon one noći, on i sve sluge njegove i svi Misirci, i bi vika velika u Misiru, jer ne bješe kuće u kojoj ne bi mrtvaca.

31I dozva Mojsija i Arona po noći i reče: ustajte, idite iz naroda mojega i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste. 32Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite. 33I Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: izgibosmo svi.

34I narod uze tijesto svoje još neuskislo, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja. 35I učiniše sinovi Izrailjevi po zapovijesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh i haljina. 36I Gospod učini, te narod nađe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako oplijeniše Misirce.

37I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot, oko šest stotina tisuća pješaka, samijeh ljudi osim djece. 38I drugih ljudi mnogo otide s njima, i stoke sitne i krupne vrlo mnogo. 39I od tijesta koje iznesoše iz Misira ispekoše pogače prijesne, jer ne bješe uskislo kad ih potjeraše Misirci, te ne mogaše oklijevati, niti spremiše sebi brašnjenice. 40A baviše se sinovi Izrailjevi u Misiru četiri stotine i trideset godina.

41I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, u isti dan izađoše sve vojske Gospodnje iz zemlje Misirske. 42Ta se noć svetkuje Gospodu, u koju ih izvede iz Misira; to je noć Gospodnja, koju treba da svetkuju sinovi Izrailjevi od koljena na koljeno.

43I reče Gospod Mojsiju i Aronu: ovo neka bude zakon za pashu: nijedan tuđin da je ne jede; 44A svaki sluga vaš kupljen za novce, kad ga obrežete, onda neka je jede.

45Došljak ili najamnik da je ne jede. 46U istoj kući da se jede, da ne iznesete mesa od nje iz kuće, i kosti da joj ne prelomite.

47Sav zbor Izrailjev neka čini tako. 48Ako bi kod tebe sjedio tuđin i htio bi svetkovati pashu Gospodnju, neka mu se obreže sve muškinje, pa onda neka pristupi da je svetkuje, i neka bude kao rođen u zemlji; a niko neobrezan da je ne jede.

49Zakon jedan da je i rođenome u zemlji i došljaku koji sjedi među vama. 50I učiniše svi sinovi Izrailjevi kako zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu, tako učiniše. I taj dan izvede Gospod sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske u četama njihovijem.

51